srijeda, 30. prosinca 2015.

Dija­gram Svega Živog


U prirodi je sve povezano i živo. Dijagram te klasifikacije naziva se
'Dija­gram Svega Živog'. 

Prema ovom dijagramu svaka vrsta stvorenja, svaki stepen bića, određen je ONIM ŠTO SLUŽI KAO HRANA TOJ VRSTI STVORENJA ILI BIĆEM DATOG NIVOA I ČEMU ONI SAMI SLUŽE KAO HRANA, jer u kosmičkom redu sva­ka klasa stvorenja se hrani određenom klasom nižih stvorenja i hrana je za određenu klasu viših stvorenja.

Gurdjieff

utorak, 29. prosinca 2015.

moderna kultura zahtjeva automate i robove

Moderna kultura zahteva automate. A ljudi nesumnjivo gube svoje stečene navike nezavisnosti i pretvaraju se u automa­te, u delove mašine. Nemoguće je reći gde je kraj svemu tome i gde je izlazi da li postoji kraj i izlaz.

Jedno je sasvim sigur­no, ropstvo čoveka raste i jača. Čovek postaje voljni rob. Više mu nisu potrebni lanci. Počinje da voli ropstvo, da bude pono­san na njega. To je najstrašnija stvar koja se može dogoditi čoveku.

G.I. Gurdjieff

sporedna uloga čovječanstva

Sve te teo­rije su sasvim fantastične, uglavnom zbog toga što ne uzimaju u obzir najvažniju stvar, a to je sporedna uloga koju čovečanstvo i organski život igraju u procesu sveta.

Intelektualne teorije po­ stavljaju čoveka u centar svega; sve postoji zarad njega, Sunce, zvezde, Mesec, Zemlja. Oni čak zaboravljaju čovekovu relativ­nu veličinu, njegovo ništavilo, njegovu prolaznu postojanost i druge stvari. 

Oni smatraju da je čovek, ako to želi, sposoban da izmeni ceo svoj život, to jest, da organizuje svoj život na racio­nalnim principima.

 Sve vreme se pojavljuju nove teorije koje svojom pojavom provociraju suprotne teorije; i sve te teorije i borba između njih nesumnjivo stvara jednu od sila koja drži čovečanstvo u stanju u kome je sada.

G.I. Gurdjieff

49 slika legendarnog Georgija Gurđijeva


subota, 26. prosinca 2015.

moraš biti lukav - učiti kako se uči

Misliš li da je u školama sve dato u završnim oblicima? Prilično naivno gledaš na to. Moraš biti lukav, pretvarati se, navoditi raz­govore na stvari koje te interesuju. Ponekad se uči iz šala i vice­va, iz priča. A ti hoćeš sve jednostavno. To se nikada tako ne dešava. 

Moraš znati kako da uzmeš i kada se ne daje, da KRADEŠ ako je potrebno, a nikako da čekaš da neko dođe i da ti da.

Gurđijev

ništa se ne može postići bez žrtvovanja (kako promjeniti Hal?)

Uspenski: Kada bih mogao da stvorim takvo emocionalno stanje u sebi veo­ma brzo bi došao do tih iskustava. Kako se takvo emocionalno stanje može stvoriti? Reci mi. 

Gurđijev: Postoje 3 načina. 
Prvo, ovo stanje može doći samo od sebe, slučajno. 
Drugo, neko drugi ga može stvorit u tebi. 
Treće, ti ga sam možeš stvoriti. 
Koji ti se najviše dopada?

Uspenski: Naravno da želim sam da ga stvorim, rekao sam. — Ali kako se to radi?

Gurđijev: Već sam ranije rekao da je potrebna žrtva. Ništa se ne može postići bez žrtvovanja.

petak, 25. prosinca 2015.

moderan život stvara ogroman broj seksualnih psihopata

Da li je za transmutaciju potrebna potpuna seksualna ap­stinencija i da li je seksualna apstinencija uopšte korisna za rad na sebi?

Ovo nije jedno, već mnogo pitanja, — rekao je G. Pre svega, seksualna apstinencija je kod transmutacije potrebna sa­mo u nekim slučajevima, to jest, za određene tipove ljudi. Za druge tipove uopšte nije potrebna. A sa nekima je slučaj da se ona sama od sebe dešava kad počne transmutacija. 

Malo ću to  razjasniti. Za određeni tip ljudi potrebna je duga i potpuna sek­sualna apstinencija kada transmutacija treba da POČNE; to znači da bez duge i potpune seksualne apstinencije nije moguće da transmutacija počne. Ali kada je ona jednom počela, apstinenci­ja nije više potrebna. U drugim slučajevima, to jest, kod drugih tipova, transmutacija može započeti uz normalan seksualni život, čak na protiv, ranije počinje i nastavlja se bolje uz veliki izliv seksualne energije. U trećem slučaju početak transmutacije ne zahteva uopšte seksualnu apstinenciju, već, kada je ona počela, transmutacija preuzima svu seksualnu energiju i zausta­vlja normalan seksualni život ili spoljašnje prostiranje seksual­ne energije. 

Moramo zapamtiti da samo osoba koja je u potpunosti normal­na što se seksa tiče, ima bilo kakve šanse u ovom radu. Svaka 'originalnost', čudni ukusi, čudne želje ili pak strahovi, 'pri­gušivači' koji stalno rade, moraju biti u samom početku unište­ni. Moderno obrazovanje i moderan život stvaraju ogroman broj seksualnih psihopata. Takvi nemaju nikakvih šansi u ovom ra­du.

Uopšteno govoreći, postoje samo dva pravilna puta za širenje seksualne energije, normalan seksualni život i transmu­tacija. Sva izmišljanja u ovoj sferi su veoma opasna.

"Novo rođenje" zavisi od sek­sualne energije

Štaviše, to je tako, jer su u ovaj zakon o kome ja govorim, to jest, u snazi seksa nad ljudima, uključene mnoge ra­zličite mogućnosti.

 To uključuje osnovni oblik ropstva a takode je i osnovna mogućnost oslobođenja. To je ono što morate shva­titi. 

'Novo rođenje', o kome smo već govorili, zavisi od sek­sualne energije isto koliko i fizičko rođenje i širenja vrsta.

'Vodonik' note si 12 je 'vodonik' koji predstavlja ko­načan proizvod pretvaranja hrane u ljudskom organizmu. To je stvar sa kojom seks radi i koju seks proizvodi. To je 'seme' ili 'voće'.

profesionalni okultizam je profesionalno šar­latanstvo

Postoji samo jedna stvar koja se ne slaže sa radom a to je 'profesionalni okultizam', drugim rečima, profesionalno šar­latanstvo. 

Svi ti spiritualisti, iscelitelji, vračari i tako dalje, ili čak i ljudi tesno povezani sa njima, nama ne čine ni malo dobra. 

To morate uvek pamtiti i voditi računa da im ne govorite mno­go, jer sve što nauče od vas mogu upotrebiti u sopstvene svrhe, a to znači, da druge ljude prave budalama.

Gurđijev

postoji jedno opšte pravilo za sve

Može se reći da postoji jedno opšte pravilo za sve. Da bi se ovom sistemu prišlo ozbiljno, ljudi moraju biti RAZOČARANI, pre svega u sebe, to jest, usvoje moći, a zatim u sve stare načine življenja. Čovek ne može osećati ono što je najvrednije u sistemu dogod ne bude razočaran u ono što je radio, razočaran u ono za čim je tragao. 

Ako je naučnik, mora biti razočaran u svoju nauku. 
Ako je religiozan čovek, potrebno je da bude razočaran u svoju religiju. 
Ako je političar, treba da bude razočaran u politiku. 
Ako je filozof, mo­ra biti razočaran u filozofiju. 
Ako je teozof, treba da bude ra­ zočaran u teozofiju. 
Ako je okultist, potrebno je da bude razočaran u okultizam.
I tako dalje.

svaki čovjek ima konačan repertoar svo­jih uloga

Morate shvatiti da svaki čovek ima konačan repertoar svo­jih uloga koje igra u običnim okolnostima, - rekao je G. - On ima ulogu za sve okolnosti koje mu se obično događaju u živo­tu; ali postaviš li ga u malo drugačije uslove, a on ne može da pronađe pogodnu ulogu i ZA TRENUTAK POSTAJE ONO ŠTO JESTE. 

Proučavanje uloga koje čovek igra, predstavlja važan deo samosaznanja. Repertoar svakog čoveka je prilično ograničen. Ako čovek jednostavno kaže 'Ja' i 'Ivan Ivanovič', on ne vidi celog sebe, jer 'Ivan Ivanovič' nije jedan; ima ih ba­rem 5, 6. Jedan ili dva za porodicu, isto toliko za kancela­riju (jedan za pretpostavljenog i jedan za potčinjene), jedan za prijatelje u restoranu i možda jedan zainteresovan za zanosne i intelektualne ideje. Često se čovek poistovećuje sa tim uloga­ma i ne može da se odvoji od njih. 

Znati svoje uloge, njihov re­pertoar, naročito njegove granice, već dosta znači.

Ako želi miran život ni u kom slučaju nikada ne sme da izađe iz svog repertoara. U svojim uobičajenim ulogama on se oseća mirno i udobno. Ali ako želi da radi na sebi on mora uništiti svoj mir. Imati oba nije moguće. 

Čovek mora učiniti iz­bor.

Gurđijev

RAD grupe Četvrtog Puta

Rad mora biti organizovan. A to može učiniti samo čovek koji poznaje probleme tog rada i njegove ciljeve; onaj koji zna njegove metode; čovek koji je i sam svojevremeno prošao kroz tako organizovan rad.

Čovek obično počinje svoja proučavanja u maloj grupi. Takva grupa je obično povezana sa serijom sličnih grupa na ra­ zličitim nivoima koje, zajedno, čine ono što bi se moglo nazva­ ti 'pripremnom školom.

Osnovno i najvažnije obeležje tih grupa je činjenica da grupe nisu sastavljene prema željama i izboru njihovih članova.

Učitelj sastavlja grupe, izdvaja tipove ljudi koji sa tačke gledišta njegovih ciljeva mogu biti korisni jedni drugima.

Grupni rad nije moguć bez učitelja. Rad grupa sa po­grešnim učiteljem daje pogrešne rezultate.

Sledeće važno obeležje grupnog rada je to da grupe mo­ gu biti povezane sa nekim CILJEM o kome oni koji počinju sa radom nemaju pojma, jer im se ne može niti objasniti dok ne shvate suštinu i principe rada i ideja povezanim sa njim

Kada se grupa organizuje, određeni uslovi bivaju posta­ vljeni pred članove; pre svega, opšti uslovi za sve članove i dru­ go, pojedinačni uslovi za svakog člana.

Opšti uslovi na početku rada su obično sledeće vrste: pre svega, svim članovima grupe biva objašnjeno da sve što čuju ili nauče moraju čuvati kao tajnu i ne samo dok su članovi, nego zauvek.

Ovim osnovnim pravilima može se dodati pretpostavka da članovi grupe moraju raditi. Ako samo povremeno dolaze u grupu i ne rade, već samo zamišljaju da rade, ili samo svoje pri­ sustvo u grupi smatraju radom, ili, ono što se često dešava, ako na svoje prisustvo u grupi gledaju kao na dokolicu, na sklapanje finih poznanstava, i tako dalje, tada njihovo prisustvo postaje sasvim beskorisno. Što pre ih se negde pošalje ili sami napuste grupu, tim bolje za njih a i za ostale.

Ono što je korisno za jednu oso­ bu štetno je za drugu. Jedan čovek govori previše; mora naučiti da ćuti. Drugi čovek ćuti kada bi trebalo da govori, on mora naučiti da govori; tako je to u svemu. Opšta pravila za rad gru­ pa odnose se na svakog. Lična usmerenja se mogu davati samo pojedincima. 

U vezi sa ovim treba reći da čovek ne može sam pronaći svoju osnovnu grešku ili osobinu. To je zapravo zakon. Učitelj mu mora ukazati na nju i poučiti ga kako da se bori pro­tiv nje. Niko drugi ne može to da učini osim učitelja.

 U pravilno organizovanim grupama ne postavlja se zahtev verovanja; možda samo za kratko vreme jer što pre se čovek uveri u istinu onoga što čuje tim bolje za njega.

U početku se daju samo laki zadaci koje učitelj čak i ne naziva zadacima, ne govori mnogo o njima, već ih pro­ sto natukne. Ako vidi da su ga razumeli i da je zadatak izvršen, on prelazi na sve teže i teže. 

 Ali iskrenost u okviru grupe je apsolutan zahtev, jer, ako čovek nastavi da laže u grupi, na isti način na koji laže sam sebe i druge u životu, ni­ kada neće naučiti da razlučuje istinu od laži.

 Greška jednog člana smatra se greškom svih članova. To je zakon. Taj zakon ima dobre osno­ ve, što ćete videti kasnije, ono što jedan postigne postigli su svi.

Grupa mora raditi kao jedna mašina. Delovi mašine mo­raju poznavati jedan drugog i pomagati se međusobno.

 Nema neke naročite koristi u po­stojanju grupa i nema neke određene nagrade u pripadanju gru­pama. Korisnost grupa je određena njenim rezultatima.

Četvrti put nikada nije bez nekog RADA koji ima određeni značaj, nikada nije bez nekog PREDUZIMANJA koje, i u vezi sa kojim on sam postoji.

Škole četvrtog puta postoje za potrebe rada koji se izvršava u vezi sa preduzetim poslom. One nikada ne postoje same za sebe kao što su to škole za obrazovanje.

Na četvrtom putu nije potrebna nikakva mehanička po­moć u radu. Samo svestan rad može biti koristan u svim preduzimanjima četvrtog puta.

Sam rad škola četvrtog puta može imati mnogo oblika i mnogo značenja. U sred običnih uslova života, jedina šansa da čovek pronađe 'put' je u mogućnosti sretanja sa počecima rada ove vrste.

zijevanje i smijeh

Postoje dve nevidljive funkcije našeg organizma, sasvim neobjašnjive sa naučne tačke gledišta, iako ih nau­ka naravno ne priznaje kao neobjašnjive; to su zevanje i smeh. 

Primetili ste da zevate kada ste umorni. To se naročito lako može primetiti u planinama, kada čovek koji nije na njih navikao zeva skoro sve vreme dok se penje gore. Zevanje je pum­panje energije u male akumulatore. Kada se prebrzo isprazne, to jest, kada jedan od njih nema vremena da se napuni dok se dru­gi prazni, zevanje je skoro neprekidno.

Smejanje je takođe direktno povezano sa akumulatori­ma, samo što je smejanje sasvim suprotna funkcija od zevanja. Smejanje nije upumpavanje već ispumpavanje energije, a to znači, ispumpavanje i izbacivanje viška energije koja se sakupi­la u akumulatorima.

hipnotički san

Potrebno je shvatiti da san u kome čovek bivstvuje, nije normalan već je hipnotički san.

Čovek je hipnotisan, a to stanje se održava u njemu i jača.

Čovek bi pomislio da po­stoje sile za koje bi bilo korisno da čovek bude održavan u hipnotičkom stanju i sprečavan da vidi istinu i razume svoju situaciju.

Gurđijev

srijeda, 23. prosinca 2015.

prepoznati svoje greške u drugim ljudima

Ljudska je osobina da lakše vidi greške drugih ljudi nego sopstvene. 

Istovremeno na putu samoproučavanja on uči da i sam poseduje iste greške koje vidi u dru­gima. 

Ali ima mnogo toga što ne vidi u samom sebi a kroz druge ljude počinje da ih sagledava. Kao što rekoh, u tom slučaju će saznati da su te osobine i njegove sopstvene.

 Drugi članovi gru­pe mu služe kao ogledalo u kome se ogleda.

kada čovjek počne malo da zna sebe

Kada čovek počinje malo da zna sebe, videće u se­bi mnogo toga što će ga bez sumnje prestraviti.

Ovde će sagledati svo­ju nemoć, bespomoćnost i ništavilo; ili će, kada bude počeo da zna sebe, videti da nema ništa što je njegovo sopstveno, to jest, da sve što je do tada smatrao svojim, svoje poglede, misli, ubedenja, ukus, navike, čak i greške i poroke, zapravo ne poseduje, već da je sve to stvoreno bilo oponašanjem ili pozajmlje­no od nekud gde je već bilo pripremljeno.

Osećajući ovo, čovek može osetiti svoje ništavilo. A kroz osećanje ništavila čovek bi trebalo da vidi sebe kakav je on zapravo, i to ne samo za trenu­tak, već stalno, nikada ne zaboravljajući.

 G.I. Gurđijev

Gurđijev o učitelju i učeniku

Međutim, učenik čiji nivo nije naročito visok ne može računati na učitelja visokog nivoa. 

Zapravo učenik nikada ne može sagledati nivo učitelja. To je zakon. 

Niko ne može videti više od sopstvenog nivoa. 

Što je učitelj višeg nivoa tim je teže učeniku. 

Na četvrtom putu ne postoji JEDAN učitelj. Ko god je stariji, učitelj je.

Učenik ne može napred bez učitelja, međutim, ni učitelj ne može napred bez učenika ili više njih. 

NIKO SE NE MOŽE POPETI NA VIŠU STEPENICU DOK NE POSTAVI DRUGOG ČOVEKA NA SVOJE MESTO.

Ono što čovek primi odmah mora da vrati; samo tada može da primi više. U suprotnom, oduzeće mu se i ono što mu je već dato.

specijalni uslovi Četvrtog Puta

A na četvrtom putu još postoje i specijalni uslovi kojih nema na drugim putevima. Tako je jedan od uslova penjanja stepenicama na četvrtom putu taj, da čovek ne može da se popne jednu stepenicu više ako ne postavi drugog čoveka na onu na kojoj stoji. 

Zatim, taj dru­gi čovek mora postaviti trećeg čoveka do sebe da bi on mogao gore. To znači, da što se čovek više penje tim više zavisi od onih koji ga slede. Ako se oni zaustave i on se zaustavlja. Ista takva situacija se može dogoditi i na putu. Čovek može postići nešto, na primer, neke naročite moći, pa ih kasnije žrtvovati da bi omo­gućio drugim ljudima da se popnu na njegov nivo. Ako ljudi sa kojima radi dostignu njegov nivo, vratiće mu se sve što je žrtvo­vao. Međutim, ako se ne popnu, on gubi sve.

Gurđijev 1916

ponedjeljak, 21. prosinca 2015.

Energija se uglavnom troši na ...

Energija se uglavnom troši na nepotrebne i neprijatne emocije, 

na očekivanje neprijatnih stvari, mogućih ili nemo­gućih, 

na loša raspoloženja, 

na nepotrebnu brzopletost, nervo­zu, razdražljivost, 

maštanje, sanjarenje i tako dalje.

Energija se troši na pogrešan rad centara; 

na nepotrebnu napetost mišića, iz­van svih proporcija, u odnosu na rezultat rada; 

na beskrajno ćaskanje koje zahteva ogromnu količinu energije; 

na stalno interesovanje za stvari koje se dešavaju oko nas ili drugim ljudi­ma, a zapravo nas sve to uopšte ne interesuje; na stalno traćenje snage na 'pokazivanje pažnje'; i tako dalje

Velika količina energije se troši na rad koji je sasvim ne­ potreban i štetan u svakom smislu, kao što je delanje neprijatnih emocija, izražavanje neprijatnih oseta, zabrinutost, nemir, užur­banost i veliki broj automatskih radnji koje su potpuno beskori­sne.

Može se pronaći koliko god hoćete primera beskorisnih aktivnosti. Pre svega, postoji stalan protok misli kroz naš um, koji ne možemo zaustavljati ili kontrolisati, a troši nam ogrom­ nu količinu energije.

Drugo, postoji sasvim nepotrebna stalna napetost MIŠIĆA u našem organizmu. Mišići su napeti čak i kad ne radimo ništa. Čim počnemo da radimo makar i najbeznačajniji posao, ceo sistem mišića, koji je inače neophodan za teške poslove, odmah se aktivira. Dižući iglu sa poda potrošimo istu količinu energije kao i kada bi podizali čoveka naše sopstvene težine. Pišući kratko pismo upotrebljavamo onoliku količinu mišićne energije kao da pišemo celo poglavlje jedne knjige. Međutim, osnovna stvar je u tome da mi trošimo mišićnu ener­giju sve vreme i stalno, čak i onda kad ništa ne radimo. Kada ho­damo, mišići ruku i ramena su bez potrebe napregnuti; kada sedimo mišići naših nogu, ruku, vrata, leđa i stomaka su napre­ gnuti bez ikakve potrebe. Čak i spavamo napetih mišića lica, ru­ku, nogu i uopšte celog tela, ne shvatajući da trošimo više energije na tu stalnu spremnost za rad koji nikada nećemo učini­ti, nego na stvarni, koristan rad tokom našeg života.

Pored ovoga može se još navesti primer, kako bez pre­stanka pričamo sa nekim o bilo čemu, a ako nema nikoga pored nas, sami sa sobom; navika uranjanja u maštarije i sanjarenja; stalna promena raspoloženja, osećanja i emocija kao i ogroman broj sasvim nepotrebnih stvari koje čovek smatra da mora da oseća, misli, radi ili kaže.

G.I. Gurdjieff

priličan broj lju­di koje srećemo su prazni iznutra

Štaviše, dosta često se događa da suština umire u čoveku dok su njegova ličnost i telo još uvek živi. Priličan broj lju­di koje srećemo u velikim gradovima su ljudi prazni iznutra, što zapravo znači, da su VEĆ MRTVI.

Naša je sreća što to ne vidimo i ne znamo. Kada bismo zapravo znali koliki broj ljudi je mrtav i koliki broj tih istih lju­di vlada našim životima, poludeli bismo od užasa.

Ličnost vidi samo ono što voli da vidi i ono što mu se ne meša u život. Ona nikada ne vidi ono što ne voli. Ovo je istovremeno i dobro i loše. Dobro je ako čovek želi da spava a loše ako želi da se probudi.

Uspenski - U potrazi za Čudesnim (8. poglavje)

subota, 19. prosinca 2015.

Mevlana Dželaluddin RUMI ebooks pdf literatura knjige


bezbroj knjiga ovdje:
















petak, 18. prosinca 2015.

Šejh Ibn Arabi - pdf knjige ebooks

bosanski jezik:
Šejhul Akbar Ibn Arabi




 
engleski jezik: