petak, 29. srpnja 2016.

bolje svjesno ribati pod nego pisati knjige sanjajući

Neka književnica reče Gurđijevu na jednom od sastanaka: „Nekada osećam da sam svesnija kad pišem. Da li je tako ili ja to samo zamišljam?“ 

Odgovorio je: „Ti živiš u snovima i pišeš o svojim snovima. Za tebe je mnogo bolje da svesno oribaš pod, nego da napišeš stotinu knjiga na način na koji to radiš sada.“

  C.S. Nott - Učenje Gurđijeva - dnevnik jednog učenika str.54

muškarci su logični, žene nisu logične

Jednom sam ga upitao uznemireno, pokušavajući da se nosim sa situacijom u kojoj smo bili upleteni Gurđijev i tri žene i ja: „Zašto ih puštate da ostanu ovde kada kažu takve stvari o vama, i protive vam se na svaki nacin?“

Rekao je: „Ti ne razumeš, one nc govore šta stvamo osećaju. Muškarci su logični, žene nisu logične. Praviš grešku jer očekuješ da žene reaguju kao muškarci. Muškarci su muškarci. Zene su žene. Još nešto: ponekad je neophodno da imaš ljude oko sebe koji ti se ne dopadaju. Ako su ljudi uvek ugodni, ako ti se sviđaju, nema podsticaja za rad. Ove žene ti daju veoma dobru priliku da radiš, i ja, takođe, moram da napravim napor!“

Kao i obično, Gurđijev je bio u pravu. Bio je to nedostatak razumevanja sa moje strane. Njegovo strpljenje i njegov rad učinili su od njih veoma korisne učenike.

  C.S. Nott - Učenje Gurđijeva - dnevnik jednog učenika str.149

srijeda, 27. srpnja 2016.

Sokrat je bio sledbenik ovog metoda

Onda je zatražio da mu se donesu neki papiri i potom rekao da se pročita sledeće: 

„Grčki mudrac Sokrat bio je sledbenik ovog metoda (metoda koji je Gurđijev podučavao) i da bi dobio šokove potrebne za snažno ispoljavanje njegove unutrašnje borbe, tražio je čak odgovarajuću ženu i oženivši je, obavezao se da podnosi spolja, strpljivo, do kraja svog života, stalnu grdnju i zanovetanje njegove Ksantipe."

  C.S. Nott - Učenje Gurđijeva - dnevnik jednog učenika str.157

stvarni su samo tragovi svesnog rada

Jednom učeniku je rekao: „Prošle radosti su čoveku beskorisne u sadašnjosti, one su kao lanjski snegovi koji ne ostavljaju trag po kojem bi se upamtio. Stvarni su samo tragovi svesnog rada i dobrovoljne patnje, i oni mogu biti upotrebljeni u budućnosti za postizanje dobra.“

U drugoj prilici je rekao: „Ono što čovek seje, to i žanje. Budućnost je ođređena delovanjem u sadašnjosti. Sadašnjost, bila dobra ili loša rezultat je prošlosti. Dužnost čoveka je da se pripremi za budućnost u svakom trenutku sadašnjosti i da ispravi ono što je urađeno pogrešno. Ovo je zakon sudbine. Blagosloven bio prvobitni izvor svih zakona!"

Nekome ko se žalio da ništa nije kako bi logično trebalo da bude, rekao je. „Svako zadovoljstvo praćeno je nezadovoljstvom.“

Govoreći o našoj potrebi da pomognemo jedni drugima, rekao je: „Mi obično druge znamo bolje nego što oni znaju sebe, i samim tim uzajamna pomoć je neophodna i korisna. Ali, obično nas samoljublje i samoponos spreče da izvučemo korist kada nam se ukaže na naše mane i slabosti, jer obično poričemo ili pokušavamo da opravdamo sami sebe.“

„U svim našim akcijama trebalo bi da težimo da postignemo ono što je korisno za druge i prihvatljivo za nas.“

  C.S. Nott - Učenje Gurđijeva - dnevnik jednog učenika str.145

njegov sistem ima metod koji se ne uči iz knjiga

Nije dovoljno da se kaže: „Spoznaj samoga sebe.“ Uvek predstavlja šok kada nam se kaže o našoj tamnoj strani, jer mi ne želimo da je vidimo.

„Gurđijevljev sistem obezbeđuje tehniku“, rekao je Oridž. „Može ti se godinama govoriti o tvojim manama, ali ako ti sam ne učiniš pravu vrstu napora, ostaćeš isti. Njegov sistem ima metod koji se ne uči iz knjiga, i po kojem možeš da učiš malo-pomalo kako da činiš ovaj napor da upoznaš sebe, ali moraš da budeš spreman da radiš dugo vremena, možda godinama, i biće dugačkih perioda kada će se činiti da se ništa ne događa i ništa ne menja.“
 
  C.S. Nott - Učenje Gurđijeva - dnevnik jednog učenika str.48

mi moramo da napravimo SUPER-NAPORE

Počeo je da govori o potrebi da se naprave određeni napori kada je čovek došao do određene faze u radu na sebi, faze u oktavi i kako je neophodno za njega da napravi takav napor. Ako to uradi, on se penje u drugu oktavu, nosed sa sobom sve što je stekao. Ako se napor ne napravi, on može da sklizne i izgubi sve za šta je radio. U početku, ovaj napor mora da bude pod rukovodstvom učitelja; kasnije, čovek sam može da zna kada treba da napravi napor i kako da ga napravi. Takode je rekao da sam imao ukus super-napora. U ovome radu običan napor koji mi pravimo je usputan. Svako, hteo ne hteo, mora da napravi napor; priroda nas na to primorava, kao što primorava lososa da se penje uz slapove. Čovek mora da bude sposoban da čini. Magija, prava magija je ukorenjena u činjenju.

Mi moramo da napravimo super-napore. Kako nastavljamo, rad postaje teži, ali dolazi vise snage. Ako napraviš svestan napor, Priroda mora da plati, možda odmah. To je zakon.

C.S. Nott - Učenje Gurđijeva - dnevnik jednog učenika str.276

mi u sebi imamo gospodara ali je uspavan

„Koje mesto ima slobodna volja u vašem sistemu?“

„Običan čovek“, odgovori Gurđijev „nema volju, on ne radi ništa sam. Ono sto se smatra voljom je samo jak prohtev. Jak čovek ima jake prohteve; slab covek slabe prohteve. Čoveka vuku tamo-vamo njegovi prohtevi, njegova htenja. On nema pravu želju već mnoga htenja.

Covek može imati mnoge prohteve, ali ako jedan dominira, on posvećuje celokupan život da bi postigao to htenje, on žrtvuje sve, i ljudi kažu da on ima jaku volju. Samo čovek koji ima ‘Ja’ ima volju. Kada covek ima ‘Ja’, onda ima volju koja je slobodna, ne htenje ili prohtev koji su podložni svemu oko njega, i koje mogu izmeniti hrana, ljudi, klima, seks. Stvarna volja dolazi sa svesnom željom i to tako što se stvari obavljaju dobrovoljno. Ali, moraš da radiš godinama, možda vekovima. 

Mi u sebi imamo gospodara, ali ovaj gospodar je uspavan. On se mora probuditi i kontrolisati sve ove male gospodare u nama. Vrlo često je ono sto se zove volja podešavanje između nevoljnog i voljnog. Na primer, um hoće nešto, dok osećanja neće. Ako je um u ovom slučaju jači nego osećanja, čovek posluša svoj um. Ako su ova dva manje-više jednaka, rezultat je sukob, odugovlačenje, oklevanje. Ovo je ono što se zove volja u običnom čoveku. Njime vladaju sada um, sada osećanja, sada
telo, ali najčešće polni centar.

C.S. Nott - Učenje Gurđijeva - dnevnik jednog učenika str.51

koja je razlika između muškaraca i žena?

„Čini mi se kao prilično neozbiljno pitanje, ali šta biste vi rekli koja je razlika između muškaraca i žena?“

Gurđijev: „Uopšteno govoreći, muškarci imaju razvijeniji um, žene razvijenija osećanja. Muškarci su logični, žene nisu logične. Muškarci bi trebalo da nauče da osećaju vise, a žene da vise misle. Moraš prvo misliti, osećati i osetiti stvar pre nego ona postane stvarna za tebe.“

C.S. Nott - Učenje Gurđijeva - dnevnik jednog učenika str.34

ne smijete biti robovi mišljenja drugih ljudi

Mora se razumeti vrlo jasno i postaviti kao načelo da ne smete dopustiti sebi da budete robovi mišljenja drugih ljudi; 

morate biti slobodni od onih koji vas okružuju. 

Ali, tek kad postanete slobodni iznutra, bićete slobodni u odnosu na njih.

C.S. Nott - Učenje Gurđijeva - dnevnik jednog učenika str.56

100 dolara za njegov "veliki RAD"

Može izgledati kao da Gurđijev razbacuje novac, ali on računa i ne koristi ga za lične ciljeve. Pre nekoliko dana jedan čovek mu je dao ček od stotinu dolara za njegov „veliki rad“, ističući time da mu je naklonjen. Gurđijev mu se usrdno zahvalio i sledećeg dana ga je pozvao na večeru u restoran. Bilo je nas desetoro. Kada je konobar doneo račun, Gurđijev ga je osporio, i konobar je odneo račun. Kada se vratio, Gurđijev je pogledao račun, platio ga i dao konobaru dobru napojnicu, stavljajući račun na sto da bi donator mogao da ga vidi. Sedeo sam tik do njega. Račun je bio tačno sto dolara.“

C.S. Nott - Učenje Gurđijeva - dnevnik jednog učenika str.51

ponedjeljak, 25. srpnja 2016.

izuzetno žalosno stanje Čovečanstva

Koliko mogu da zaključim, imao je nepunih trideset godina kada je dosao do zaključaka da se glavni uzrok ljudske patnje nalazi u odredenim slabostima sa kojima se ljudi nedovoljno suočavaju. To su, pre svega, naša lakoverenost i sugestibilnost kojima smo, zahvaljujuci našoj sujeti i egoizmu, izloženi. Gurđijev je spoznao da puštamo da nas drze zarobljenim trivijalne i glupe sile, koje na nas utiču toliko da nismo u stanju da učinimo one što želimo da ucinimo. Umesto toga mi činimo stvari koje protivreče svemu sto smatramo ispravnim i neophodnim za čoveka. Gurdijev je video vrlo jasno značaj tog izuzetno žalosnog stanja čovečanstva. Manje je posmatrao čovečanstvo kao zlo, svesno razarajuće ili opasno, već pre kao bespomoćno. To ga je dovelo do saznanja da postoji velika potreba za nekom mogućnošću da se ljudima pomogne u oslobadanju iz tog bespomoćnog stanja.

Džon Benet - Gurđijev. Velika Zagonetka str.22

rad Nakšibendija i Četvrti Put

Kao prvo, jedan od osnovnih principa nakšbandi reda je to da bi čovek trebalo da stremi potpunoj harmoniji između svog unutrašnjeg i spoljnog života, zbog čega nakšbandiji svojim pristalicama ne dozvoljavaju da se na bilo koji način povuku iz sveta. Gde god sam sreo nakšbandi derviše, oni su se bavili sasvim običnim zanimanjima - neki su bili bogati, neki siromašni, neki obrazovani, neki su opet bili vrlo prosti ljudi, ali uvek su vodili sasvim običan život: bili su oženjeni, imali su decu ako su to hteli, bilu su u svetovnom smislu uspešni. Osim toga je vladao vrlo snažan princip uzajamne ljubavi i bratstva, što je od njih zahtevalo ne samo da pomažu članovima reda, već da uvek delaju za dobrobit svojih bližnjih. Primetićete da sve te osobenosti ođgovaraju onome što je Gurđijev nazivao "Četvrti Put".

Moglo bi se zapitati da li je nakšbandi red u stvari jedno ogromno tajno društvo koje svoju organizacionu strukturu uspešno obavija velom tako što, gde god da se sa njim stupi u kontakt, ostavlja utisak da se nalazimo u njegovom centru. Ili je možda povezano sa prirodom rada tog bratstva i njihovim stavom prema problemu života, to što njihovi šejhovi, vodiči i učitelji poseduju visok stepen autonomije. Ne verujem da je nakšbandi red hijerarhijski organizovan tako da postoji lanac sve moćnijih vodiča na sve višem stupnju. Verovatno su pojedinačne grupe nakšbandija zaista prilično nezavisne. I to je jedno od obeležja škola ’’Četvrtog Puta", onakvih kakve je Gurđijev opisivao. One nisu ni "trajne", ni "krute", već izranjaju i nestaju, u skladu sa potrebama vremena i mesta. Ipak je Gurđijev tvrdio da uvek postoji "unutrašnji krug”, u koji imaju pristup samo oni koji mogu da odgovore na potrebe i zadatke tog kruga.

Džon Benet - Gurđijev. Velika Zagonetka str.58

nedjelja, 24. srpnja 2016.

kako se oslobodit od sugestibilnosti?

Tragao je za nekim putem koji bi oslobodio čoveka onog specijalnog kvara u ljudskoj prirodi koji je, po njegovom mišljenju, postajao sve sudbonosniji za dalju buducnost sveta. To se odnosi na sugestibilnost - čovekovu slabost u odnosu na spoljnu sugestiju; tendenciju da se sledi masa i dopuštanje uticaja svih vrsta propagande. 

Zahvaljujući razvoju komunikacione tehnike to je danas postalo ozbiljna pretnja. Sugestibilnost u vezi sa danasnjim stepenom razvoja ima za posledicu da se lična Inicijativa uglavnom guši. Postaje moguće upravljati ljudskim duhom u tolikoj meri, da to može da bude krajnje sudbonosno, kako za one koji kontrolu vrše, tako i za one koji su na taj način pod kontrolom. Aldous Huxley je u knjizi "Vrli Novi Svet" vrlo upečatljivo opisao kuda to može odvesti.

Džon Benet - Gurđijev. Velika Zagonetka str.71

odakle potiču ideje Gurđijeva?

Druga zagonetka pred koju nas Gurđijev stavlja tiče se izvora njegovog učenja i metoda prenošenja znanja. On nikada nije jasno rekao ko su bili njegovi učitelji. Moguće je da, ako se potrudimo da istražimo njegovo učenje i metođe prenošenja znanja, skoro celokupni materijal možemo svrstati u neku od poznatih tradicija. 

Određene ideje potiču iz grčke pravoslavne tradicije, neke iz asirske ili vavilonske, druge opet iz islama i sufizma ili se čak mogu pripisati nekom određenom sufijskom bratstvu. Ponešto izgleda pozajmljeno iz ovog ili onog ogranka budizma. Postoje čak i ukazi koji upućuju na to da je Gurđijev mnogo preuzeo iz Zapadne okultne tradicije, tradicije neo-platonizma i tradicije rozenkrojcera

Medutim, prilikom još detaljnijeg istraživanja, nailazi se ipak na elemente koji se ne mogu svrstati ni u jednu poznatu duhovnu tradiciju. O određenim, vrlo važnim temama koje se pojavljuju kod Gurđijeva, ne može se u celokupnoj duhovnoj literaturi pronaći ni najmanji trag.

Džon Benet - Gurđijev. Velika Zagonetka str.9

subota, 23. srpnja 2016.

svako zamišlja sebe kao "savršenog čovjeka"

Često u razgovoru sa ljudima, može se čuti direktno ili implicitno stanovište da bi se čovek kog srećemo u običnom životu mogao smatrati skoro centrom univerzuma, „krunom stvaranja", ili da je, u svakom slučaju, velik i važan entitet; da su njegove mogućnosti skoro bezgranične, njegove snage skoro beskonačne.

Međutim, ako razmotrimo ovaj pojam „čoveka", odmah vidimo da je sačinjen od osobina koje ne pripadaju jednom čoveku već zbiru znanih ili pretpostavljenih pojedinaca. Nikad ne srećemo takvog čoveka u stvarnom životu, niti u sadašnjosti niti kao istorijsku ličnost u prošlosti. Svaki čovek ima sopstvene slabosti i ako pažljivo pogledate, opsena veličine i snage iščezava.

Ali najinteresantnija stvar nije da ljudi vide u drugima tu varku nego da je, zahvaljujući posebnim osobinama sopstvene psihe, pripisuju i sebi, ako ne u potpunosti onda bar kao odraz. I tako, mada skoro nebića, zamišljaju sebe kao da su taj kolektivni tip ili blizu njega.

Gurđijev
Essentuki 1918

ljudi dave, kolju i ubijaju jedni druge ZARAD DOBRA

NIKO NIŠTA NAMERNO NE ČINI U KORIST ZLA, ZARAD ZLA. Svi delaju u korist dobra, ONAKVOG KAKVIM GA POIMAJU. Međutim, svi ga razumeju na različite načine. Posledično tome ljudi dave, kolju i ubijaju jedni druge ZARAD DOBRA. Razlog je opet isti, čovekovo neznanje i duboki san u kome živi.

Ovo je toliko očigledno da je začuđujuće da ljudi nikada ranije nisu razmišljali o tome. Činenica ostaje, da oni ne razumeju sve to i da svaki smatra SVOJE DOBRO jedinim dobrom a sve ostalo je zlo. Naivno je i beskorisno nadati se da će ljudi ikada ovo razumeti i da će razviti opštu i podjednaku ideju dobra.

Gurdjieff (U potrazi za Čudesnim, poglavlje VIII)

petak, 22. srpnja 2016.

samo je BIĆE potrebno

 Matematika je nepotrebna. Vi ne možete naučiti zakone stvaranja svijeta i ekzistencije svijeta kroz Matematiku. Vi morate tragati samo za Bićem. Kad posjedujete Biće, znače te sve te stvari bez potrebe za Matematikom.

Gurđijev
(J.G. Bennett - Witness p.247)

nedjelja, 17. srpnja 2016.

razvijanje duše je najvažnije / Ljubav je največa sila


Jedan čovjek, koji nije bio učenik, pitao je Gurđijeva, šta li pokušava učiniti.
"Pokušavam napraviti ljudska bića" odgovorio je Gurđijev!

Šta pokušavate uraditi? 
Gurđijev: Pokušavam ljudima pokazati da su nakon kiše ulice mokre!

Svaki razuman čovjek - i s time mislim i na žene - mora biti zabavljen samo jedim interesom - razvijanjem duše.

Izjavio je vrlo jasno da je filologija bolji put ka ISTINI nego filozofija.

Prava ljubav je kosmička snaga koja teče kroz nas. Kada je kristaliziramo, ona postaje sila - najveća sila u svijetu.

Ali koji god put da preduzmemo, naš je cilj da razvijemo dušu, ispunimo našu sudbinu.

Gurđijev takođe kaže da, ako se spremate da pokrenete nešto novo, popričajte o tome sa ženama - i onda učinite suprotno.

Jedina stvar koju vrijedi učiniti je ona "koja nije moguća".

Posjedujem vrlo dobru kožu na prodaju onima koji žele od nje napraviti obuću.

Istiniti smisao života je "spoznaja". Sav život, svo iskustvo vodi ka "spoznaji".

četvrtak, 14. srpnja 2016.

Unutrašnja Alhemija - Transformacija energije u našem tjelu


(1) Protoëhary > stomak
(2) Defteroëhary > Duodenum
(3) Tritoëhary > Jetra
(4) Tetartoëhary > obe hemisfere mozga
(5) Piandjoëhary > Cerebellum
(6) Exioëhary > sperma/jajna celija
(7) Resulzarion > Kesdjan tjelo

utorak, 12. srpnja 2016.

običan razgovor je presipanje iz šupljeg u prazno

Običan razgovor nazivam presipanjem iz šupljeg u prazno. Zaista, razmislite ozbiljno o dugom vremenu koje ste proveli u životu i mnogim razgovorima koje ste imali! Zapitajte se, pogledajte u sebe - da li su ikad svi ti razgovori do ičega doveli? Da li išta znate onako sigurno i nesumnjivo kao, na primer, da 2 i 2 daju 4? 

Ako iskreno potražite u sebi i date iskren odgovor, reći ćete da nisu ni do čega doveli. Tako naš zdrav razum može da zaključi iz prošlih iskustava da, pošto ovaj način razgovora do sada nije ni do čega doveo, neće ni u budućnosti.

Gurđijev
New York, 20. Februar 1924

ko god ne voli život ne voli Boga

Ko god želi da nauči da voli svog suseda mora početi sa pokušajima ljubavi prema biljkama i životinjama. Ko god ne voli život ne voli Boga. 

Početi odmah sa pokušajima ljubavi prema čoveku je nemoguće, pošto je drugi čovek kao vi i udariće vas u leđa. Ali životinja je nema i tužno će se skloniti. To je razlog zašto je lakše započeti praksom na
 životinjama.

Gurđijev
New York 22. Februar 1924

ponedjeljak, 11. srpnja 2016.

Gurđijev: čak je i Bog napravio veliku grešku

U vezi s ovim, Gurđijev je jednom govorio Elizabet Gordon, koja je bila sa njim od 1932. do svoje smrti 1946., da je napravio grešku. Nastavio je govoreći da je čak i Bog napravio grešku, jednu veliku grešku.

Gospođica Gordon je odgovorila da je ona mislila da je Bog učinio sve sto je neophodno da predupredi posledice Nemilosrdnog Heropasa „Vremena, koje razara svaku živu stvar"

Gurđijev je rekao: „Da, sve osim jednog; napravio je kišobran kada je trebalo da napravi klistir, a sad je idiot i kao svi ostali sedi u kaljačama."

Ovaj naizgled besmislen iskaz me je zbunio; tek posle dugo vremena počeo sam da shvatam veliku istinu u paraboli.

C.S. Nott

nedjelja, 10. srpnja 2016.

veštačko disanje je uzrok mnogih bolesti

Mnogi organi rade mehanički, bez našeg svesnog učešća. Svaki od njih ima sopstveni ritam, a ritmovi ostalih organa stoje u određenom odnosu jedni prema drugima.
Ako, na primer, promenimo naše disanje, menjamo ritam naših pluća; ali pošto je sve povezano, drugi ritmovi se takođe postepeno menjaju. Ako nastavimo sa ovakvim disanjem za duže vreme mogu se promeniti ritmovi svih organa. Na primer, promeniće se ritam stomaka. A stomak ima svoje vlastite navike, potrebno mu je određeno vreme da svari hranu; recimo, na primer, da je potrebno da hrana miruje jedan sat. Ako se ritam stomaka promeni, hrana može kroz njega proći brže i stomak neće imati dovoljno vremena da uzme iz nje sve šta mu je potrebno. Na drugom se mestu može desiti suprotno.

Hiljadu je puta bolje ne mešati se u naš mehanizam, ostaviti ga u lošem stanju nego menjati bez znanja. Jer je ljudski organizam veoma složen aparat sačinjen od mnogo organa koji imaju različite ritmove i različite zahteve, a mnogi su organi međusobno povezani. Ili promeniti sve ili ništa, inače umesto da učini dobro pojedinac može naneti sebi štetu.

Veštačko disanje je uzrok mnogih bolesti.

Rizik je velik, pošto je mašina veoma složena. Ima veoma male zavrtnje koji se lako mogu oštetiti, a ako ih jače gurnete možete ih slomiti. A ovi zavrtnji ne mogu se kupiti u radnji.

Čovek mora biti veoma pažljiv. Kad znate, to je druga stvar. Ako bilo ko ovde ekspentientiše sa disanjem, bolje je da prestane dok je još vreme.

Gurdjieff
Čikago, 26. mart 1924.

petak, 8. srpnja 2016.

Uspenski je prijatan čovjek za razgovor i za ispijanje votke

„Gospodine Gurđijev", rekao sam, „meni se dopada Uspenski i ja uživam u razgovorima sa njim.“

„O, da, Uspenski je veoma prijatan čovek za razgovor i za ispijanje votke pri tom, ali je on slab čovek.“

Gurđijev citati (C.S. Nott)

Uobičajeno obrazovanje je obrazovanje jednog centra, odnosi se jedino na formativni aparat, dok se samo one škole koje rade na emocijama jednako dobro kao i na umu i telu, približavaju stvarnom obrazovanju.

Dva visa centra u nama su kao stranci u našoj kući. Ovaj rad pomaže ljudima da postanu svesniji, prvo svesniji sebe, zatim objektivno svesniji. 

Svestan čovek može proizvesti kakav god želi utisak na druge i igrati onu ulogu koju izabere.

Kod običnog čoveka život je neutralizujuća sila, ali kad imamo pravi cilj on postaje neutralna ili pomirujuća sila. 

Tada imamo konkretan i trajan centar graviteta, ne centar graviteta koji se može promeniti, kao što se menja u životu. Kod običnih ljudi centar graviteta prelazi iz jednog centra u drugi. Čas je u pokretnom centru, čas u emotivnom, onda ponovo u intelektualnom centru i često u polnom centru. Kada Učenje postane centar graviteta, svi centri učestvuju i njihova aktivnost je usmerena ka našem istinskom cilju.

Moramo proučavati pozitivne i negativne delove svakog centra. Snažno pozitivno podrazumeva snažno negativno - u ovom radu isto kao i u životu. 

Ovaj rad je krajnje pozitivan i mora izazivati snažne negativne reakcije među ljudima koji ga ne razumeju.

Svaki put kada zaustavimo ili samo posmatramo negativne emocije koje dolaze, možemo u isto vreme kreirati mogućnost koju ćemo iskoristiti za sećanje sebe.

Kada nam se desi nešto što nije po našem ukusu ili nas čak zadesi neka nesreća, trebalo bi da nastojimo da to preokrenemo u našu sopstvenu korist, a ne samo da podnosimo pasivno i bivamo nošeni osećanjima.

Neko je govorio o proučavanju ideja u drugim religijama. Odgovorio je da je mnogo bolje da svako proučava sopstvenu mašinu nego da čita o idejama. Za pravo studiranje, ozbiljno proučavanje, neophodna je koncentracija; ali koncentracija je teska zbog uplitanja emocionalnog centra, koji je rasut po čitavom organizmu, tako da kad želimo da uradimo nešto instinktivno ili da promišljamo o nečemu, emocionalni centar se meša i sprečava koncentraciju. Prava koncentracija je namerna pažnja u kojoj sva tri centra učestvuju. Tada čovek može pomeriti planinu.

četvrtak, 7. srpnja 2016.

mnogi obični ljudi razumeće moju knjigu

Pitao sam: »Šta sa ljudima koji te nisu upoznali ili te nikad neće upoznati? Kako će oni biti u stanju da razumeju Bezebubove priče?“ 

Odgovorio je: „Možda će razumeti bolje od mnogih koji su stalno u mojoj blizini. Vi, uzgred rečeno, često me viđate i postajete identifikovani sa mnom. Ne želim da se ljudi identifikuju sa mnom, već sa mojim idejama. Mnogi koji me nikad neće upoznati, obični ljudi, razumeće moju knjigu. Možda će doći vreme kada će Belzebubove price čitati u crkvama."

u životu svako mora igrati svoju ulogu

Jednom prilikom Džejn(Jane Heap) je rekla Gurđijevu: „Znate, gospodine Gurđijev, u Engleskoj ponekad zaboravim da ustanem kada sviraju nacionalnu himnu - zaboravim da je tamo kralj." 

Odvratio je: „Moras uvek ustajati i sećati se kralja. To je organizacija, slično kao kada čovek skida šešir u crkvi. Spolja poštuj organizaciju i radi ono sto rade ostali. Čovek ima dva sveta, unutrašnji i spoljašnji. Unutrašnji svet je tvoj, to je nezavisno mesto. U unutrasnjem svetu ti možeš reći da je kralj izmet, dok u spoljašnjem ne možeš."

Neko je pitao: „Nije li to licemerno?“ „Šta je licemer? odgovorio je. „U staroj Grčkoj ta reč znači glumac, onaj koji igra ulogu. U životu svako mora igrati ulogu, ali zapamtite da uloga igra vas. Samo sa onima sa kojima imate zajednički cilj možete biti iskreni o svom unutrašnjem svetu. Patološki je biti sa svima iskren."

evropski jezici nemaju korene

Džejn(Jane Heap) ili neko od prisutnih je izneo pitanje novinarstva, kao i novinskih članaka i ljudi koji ih pišu. 

On je rekao: „Ti ljudi su ništa, ne postoje, i koriste reči samo da bi sakrili sopstveno ništavilo. Normalan čovek ne može dobiti ništa za ništa, ali psihopata može. Ti pisci su umobolni, oni vide nešto gde nema ničega - u mašti. Evropski jezici nemaju korene. Grci imaju korene, čak i Rusi, čije su neke reči grčkog porekla, i imaju vise značenja nego evropski jezici koji su zasnovani na iskvarenom latinskom - zato evropski jezici nemaju značenje, članci napisani ovim rečima nemaju sadržaj. Ovo je jedan od razloga zašto je život danas tako prazan."

Džejn je rekla: „Samo zbunjuju ljudski um.“ Gurđijev je odgovorio: „Mišljenje nije bitno. Može biti korisno, kao policajac. Emocija i oset su bliži prirodi. Čovek mora osećati emocijom i čulima. Od toga počinje samosećanje, svest o sebi.“

srijeda, 6. srpnja 2016.

ta knjiga je delo umetnosti prve klase

„Hvala sto ste mi dozvolili da to vidim. To je po mom mišljenju, velika knjiga i hiljadu puta je šteta što ne može biti objavljena. U njoj je velika količina mudrosti i znanja i, što sam sa njom postao bliži, shvatio sam da je praktično svaka strana puna smisla i informacija. Izuzev nekog oprostivog manirizma i osobenosti koji pridaju šarm svakom autoru, ne vidim ništa što bi se ovoj knjizi moglo zameriti. Ali, nema sumnje da njeno alegorično ili filozofsko značenje, koje je dovoljno pristupačno za nekoga ko izučava tradiciju, može biti sasvim mimo publike. Drago mi je da kažem da nisam naišao na poteškoće u knjizi. Ona je delo umetnosti prve klase, na svoj poseban način.

Molim vas upamtite da ću, ukoliko se ukaže mogućnost da ponovo sretnem Gurdijeva, biti oduševljen da je iskoristim. Ukoliko mu prenesete moje procene o njegovoj knjizi - a vi ćete napomenuti da sam to rekao bez zadrške - učinićete mi zadovoljstvo.

Ukoliko je moguće, mada sumnjam da jeste, biće mi veliko zadovoljstvo i da održim zvanični kurs predavanja i objasnim knjigu po mojim shvatanjima. Naravno, shvatićete da svaki komentator ima svoj načinn objašnjavanja knjige."

Iskreno,
Denis Saurat

STVARNOM nema propadanja


„Oplakuješ one za kojima ne treba da tuguješ!

Mudri, znaj, ne tuguju ni za umrlima, niti za živima. 

Nikada ja nisam prestajao da budem, ni ti 

A ni ovi prinčevi ljudi, nikada neće prestati da budu.

Ne-stvarnosti nema postojanja,

Niti stvarnome propadanja.”


Thou grievest for those that should not be grieved for
The wise grieve neither for the living nor for the dead
Never at any time was I not, nor thou, nor these princes of men
Nor shall we ever cease to be hereafter
The unreal has no being
The real never ceases to be.

utorak, 5. srpnja 2016.

vizija Beelzebuba 1924 godine

Knjiga je prošla kroz tri faze. Znaš originalni naslov pogovora: Ekstaza otkrovenja. Posle dugog perioda rada na sebi, Gurdijevljevo ,Ja“ postalo je potpuno razvijeno; kako je sam rekao: „Kada kažem ,Ja“, to je kao da čujem nešto što galami unutra." U takvom stanju on je imao viziju knjige od početka do kraja. Dva, tri sata je diktirao neku vrstu sinopsisa i poslao mi ga. Rekao sam da je to bilo potpuno nerazumljivo i da ne može nikome da se pokaže.

To je bilo napisano, zapravo, u takvoj tajnoj stenografiji da je on, gospodin Gurđijev, otkrio da je teško formulisati za Gurđijeva ono sto je ,,Ja“ razumelo u ekstazi. Ponovo ga je napisao i ovog puta, u trećoj verziji, dao mu je takvu formu koju svako, čak i magarac - kako on kaže, može da razume - ne bukvalno, a ne ni kao da je tema za dokazivanje ili osporavanje. 

S jedne strane, lekst bi se mogao uporediti sa Blejkovim proročkim književnim delima, iako su ona mnogo lakša za shvatanje i naizgled su prihvatljivija, a i ključevi za njihovo razumevanje se nalaze u knjizi.

A.R. Orage

Gurđijev je vrsta solarnog Boga

"Ali mi nikad ne možemo da razumemo biće čoveka koji je na višem stupnju od našeg. Gurđijev je vrsta Boga koji hoda - planetarnog ili čak solarnog Boga. 

On je rekao jednom: 'Ja sam isti kao i drugi ljudi, ali znam i razumem više' 

Drugom prilikom je rekao: 'Ja sam mali u poređenju sa onima koji su me poslali’.

Uvek postoje bića veća od svakoga koga poznajemo. Najzad, pretpostavljam da sam sreo svakog iole važnog u Engleskoj i mnoge u Americi, ali se nikada nisam sreo ni sa kim ko bi imao delić Gurđijevljevog bića i razumevanja."

A.R. Orage