srijeda, 23. prosinca 2015.

kada čovjek počne malo da zna sebe

Kada čovek počinje malo da zna sebe, videće u se­bi mnogo toga što će ga bez sumnje prestraviti.

Ovde će sagledati svo­ju nemoć, bespomoćnost i ništavilo; ili će, kada bude počeo da zna sebe, videti da nema ništa što je njegovo sopstveno, to jest, da sve što je do tada smatrao svojim, svoje poglede, misli, ubedenja, ukus, navike, čak i greške i poroke, zapravo ne poseduje, već da je sve to stvoreno bilo oponašanjem ili pozajmlje­no od nekud gde je već bilo pripremljeno.

Osećajući ovo, čovek može osetiti svoje ništavilo. A kroz osećanje ništavila čovek bi trebalo da vidi sebe kakav je on zapravo, i to ne samo za trenu­tak, već stalno, nikada ne zaboravljajući.

 G.I. Gurđijev

Gurđijev o učitelju i učeniku

Međutim, učenik čiji nivo nije naročito visok ne može računati na učitelja visokog nivoa. 

Zapravo učenik nikada ne može sagledati nivo učitelja. To je zakon. 

Niko ne može videti više od sopstvenog nivoa. 

Što je učitelj višeg nivoa tim je teže učeniku. 

Na četvrtom putu ne postoji JEDAN učitelj. Ko god je stariji, učitelj je.

Učenik ne može napred bez učitelja, međutim, ni učitelj ne može napred bez učenika ili više njih. 

NIKO SE NE MOŽE POPETI NA VIŠU STEPENICU DOK NE POSTAVI DRUGOG ČOVEKA NA SVOJE MESTO.

Ono što čovek primi odmah mora da vrati; samo tada može da primi više. U suprotnom, oduzeće mu se i ono što mu je već dato.

specijalni uslovi Četvrtog Puta

A na četvrtom putu još postoje i specijalni uslovi kojih nema na drugim putevima. Tako je jedan od uslova penjanja stepenicama na četvrtom putu taj, da čovek ne može da se popne jednu stepenicu više ako ne postavi drugog čoveka na onu na kojoj stoji. 

Zatim, taj dru­gi čovek mora postaviti trećeg čoveka do sebe da bi on mogao gore. To znači, da što se čovek više penje tim više zavisi od onih koji ga slede. Ako se oni zaustave i on se zaustavlja. Ista takva situacija se može dogoditi i na putu. Čovek može postići nešto, na primer, neke naročite moći, pa ih kasnije žrtvovati da bi omo­gućio drugim ljudima da se popnu na njegov nivo. Ako ljudi sa kojima radi dostignu njegov nivo, vratiće mu se sve što je žrtvo­vao. Međutim, ako se ne popnu, on gubi sve.

Gurđijev 1916

ponedjeljak, 21. prosinca 2015.

Energija se uglavnom troši na ...

Energija se uglavnom troši na nepotrebne i neprijatne emocije, 

na očekivanje neprijatnih stvari, mogućih ili nemo­gućih, 

na loša raspoloženja, 

na nepotrebnu brzopletost, nervo­zu, razdražljivost, 

maštanje, sanjarenje i tako dalje.

Energija se troši na pogrešan rad centara; 

na nepotrebnu napetost mišića, iz­van svih proporcija, u odnosu na rezultat rada; 

na beskrajno ćaskanje koje zahteva ogromnu količinu energije; 

na stalno interesovanje za stvari koje se dešavaju oko nas ili drugim ljudi­ma, a zapravo nas sve to uopšte ne interesuje; na stalno traćenje snage na 'pokazivanje pažnje'; i tako dalje

Velika količina energije se troši na rad koji je sasvim ne­ potreban i štetan u svakom smislu, kao što je delanje neprijatnih emocija, izražavanje neprijatnih oseta, zabrinutost, nemir, užur­banost i veliki broj automatskih radnji koje su potpuno beskori­sne.

Može se pronaći koliko god hoćete primera beskorisnih aktivnosti. Pre svega, postoji stalan protok misli kroz naš um, koji ne možemo zaustavljati ili kontrolisati, a troši nam ogrom­ nu količinu energije.

Drugo, postoji sasvim nepotrebna stalna napetost MIŠIĆA u našem organizmu. Mišići su napeti čak i kad ne radimo ništa. Čim počnemo da radimo makar i najbeznačajniji posao, ceo sistem mišića, koji je inače neophodan za teške poslove, odmah se aktivira. Dižući iglu sa poda potrošimo istu količinu energije kao i kada bi podizali čoveka naše sopstvene težine. Pišući kratko pismo upotrebljavamo onoliku količinu mišićne energije kao da pišemo celo poglavlje jedne knjige. Međutim, osnovna stvar je u tome da mi trošimo mišićnu ener­giju sve vreme i stalno, čak i onda kad ništa ne radimo. Kada ho­damo, mišići ruku i ramena su bez potrebe napregnuti; kada sedimo mišići naših nogu, ruku, vrata, leđa i stomaka su napre­ gnuti bez ikakve potrebe. Čak i spavamo napetih mišića lica, ru­ku, nogu i uopšte celog tela, ne shvatajući da trošimo više energije na tu stalnu spremnost za rad koji nikada nećemo učini­ti, nego na stvarni, koristan rad tokom našeg života.

Pored ovoga može se još navesti primer, kako bez pre­stanka pričamo sa nekim o bilo čemu, a ako nema nikoga pored nas, sami sa sobom; navika uranjanja u maštarije i sanjarenja; stalna promena raspoloženja, osećanja i emocija kao i ogroman broj sasvim nepotrebnih stvari koje čovek smatra da mora da oseća, misli, radi ili kaže.

G.I. Gurdjieff

priličan broj lju­di koje srećemo su prazni iznutra

Štaviše, dosta često se događa da suština umire u čoveku dok su njegova ličnost i telo još uvek živi. Priličan broj lju­di koje srećemo u velikim gradovima su ljudi prazni iznutra, što zapravo znači, da su VEĆ MRTVI.

Naša je sreća što to ne vidimo i ne znamo. Kada bismo zapravo znali koliki broj ljudi je mrtav i koliki broj tih istih lju­di vlada našim životima, poludeli bismo od užasa.

Ličnost vidi samo ono što voli da vidi i ono što mu se ne meša u život. Ona nikada ne vidi ono što ne voli. Ovo je istovremeno i dobro i loše. Dobro je ako čovek želi da spava a loše ako želi da se probudi.

Uspenski - U potrazi za Čudesnim (8. poglavje)

subota, 19. prosinca 2015.

Mevlana Dželaluddin RUMI ebooks pdf literatura knjige


bezbroj knjiga ovdje:
















petak, 18. prosinca 2015.

Šejh Ibn Arabi - pdf knjige ebooks

bosanski jezik:
Šejhul Akbar Ibn Arabi




 
engleski jezik:



















subota, 7. studenoga 2015.

Viša Emocionalna Energija (Baraka/Hanbledzoin)

Imao sam demonstraciju Gurđijevljeve sposobnosti da pomogne čoveku da ostvari nemoguće, posle čega je rekao:

„Čovek, koji želi da se promeni, mora imati neophodnu energiju. Recimo da mu je potrebno stotinu jedinica, ali on uz sve svoje napore može da sakupi deset. Pretpostavimo da sretne čoveka koji ima mnogo više energije, nego što mu je potrebno za njega samog. Taj čovek će mu pozajmiti devedeset. Sada će moći da uradi ono što hoće. Kasnije on to mora da vrati. Vi sada ne možete da učinite ništa sami od sebe, tako da ja moram da Vam pomognem. Postoji specijalna supstanca, koja Vam je potrebna – nazovimo je "viša emocionalna energija". Vi ne znate gde možete dobiti tu supstancu, ali ja znam. Kasnije ćete i Vi znati i tada ćete razumeti Rad.“ 

Upitao sam ga: „Kako mogu da dobijem pomoć, koja mi je potrebna?“ Odgovorio je – razgovarali smo na turskom –

„Kada kažete Amar (Mercy!) svim svojim bićem. Tek tada Vam se može pomoći.“

izvor:

nedjelja, 1. studenoga 2015.

lanac ezoteričnih škola od Atlantide do donas

Gurđijev kaže da je u vreme Atlantide postajao lanac ezoteričnih škola, čuvara tajnog znanja, znanja koje su s vremena na vreme objašnjavali i podučavali učitelji poslati iz ovih škola. Svi veliki Izaslanici Odozgo su govorili o ovome - Krišna, Mojsije, Buda, Isus, Muhamed. Bilo je takođe mnogo manjih izaslanika i učitelja.

raditi za Božiji plan

BOG ima plan. U ovaj plan uključena su ljudska bića, a plan se sastoji i u tome da se izabranima da prilika da rade za sebe, a u isto vreme i za njega. To je veoma visok i velik plan, i stepen patnje je stepen važnosti koji je pridodat planu.

Koji su izabranici? Svi oni koji su spremni da plate cenu svesnog rada i dobrovoljne patnje, a ne izabranici Džona Kalvina, određeni od početka sveta.

procvat grčke kulture kroz egipatske škole

Platon je naravno bio filozof, dok je Sokrat bio i učitelj metoda, i filozof. 

Platon, koji je naučio metod od Sokrata i proučavao sistem sa sveštenicima u Egiptu...

U Grčkoj su postojale prave ezoterične grupe, odgovorne za cvjetanje njene kulture. Sokrat je bio član jedne od njih. Aristofan je bio vrsta Lentrohamsanina svog vremena, nikada nije razumeo Sokrata.

Procvat grčke kulture bio je neposredan proizvod susretanja filozofa sa egipatskim školama. Kao što prelepa uredna bašta ne nastaje slučajno, već nastaje od neke vrste svesne ljubavi baštovana, tako i procvat prave kulture u svakoj civilizaciji dolazi kroz rad nekoliko svesnih bića. Pitagora, Sokrat, Platon i Solon, između ostalih, odlazili su u Egipat da uče.

usavršen Čovjek je viši od Anđela

Gurđijev kaže da je usavršen čovek viši od anđela; ideja je da ljudi, usavšeni do određenog stepena razuma, predstavljaju ćelije u Božijem umu. Anđeli su njegova osećanja. Jedna od tragedija vasione je da su ljudi pod lunarnim uticajem, umesto pod solarnim, isamim tim ludi.

Dok patimo usled prednosti zbog užasne nezgode što smo ljudi, imamo mogućnost da se usavršimo i nadvisimo anđele. Više je radosti na nebesima zbog jednog čoveka koji se usavšio svojim ličnim naporima, nego zbog 99 anđela koji su se prirodno uzvisili.

A.R. Orage´s Commentaries on Beelzebub´s Tales

Pitagora je učio ovaj sistem i metod

Pitagora je učio ovaj sistem i metod, ali nije preostao ni jedan zapis njegovog učenja, osim nekoliko fragmenata, možda od njegovih potonjih grupa. Knjige koje su pisane o njemu su skoro sve pretpostavke. Ali njegovo učenje je imalo ogroman uticaj. Platonov Timej sadrži kosmogoniju Pitagore. Neki od Gurđijevljevih plesova i pokreta zasnovani su na fragmentima Pitagorinog učenja - "Iniciacija Sveštenice; Fragment Misterije", na primjer. Kada je Aristotel počeo deo svoje knjige o metafizici, nameravao je da raspravlja o prostoru, vremenu, misli i sili, u svetu učenja koje je došlo od Pitagore, ali izgleda da ga nikada nije nastavio.

A.R. Orage´s Commentaries on Beelzebub´s Tales